Sorry, unknown username or password.
You know.
HINT! Love is love
So
Once again
Username : love
Password : more love
Initializing....
HEY! Eto dode i ovaj petak. I ova hipi tena. I ovaj lijepi osjecaj. U mnozini. I svi ljudi koji su ih probudili mogu bit najponosniji na svijetu. I ja znam da danas i sutra i preksutra počevši od jučer,nema stvari koja bi me uvjerila da imam razlog bit nezadovoljna sa svojim životom. I zato sad toliko uživam u njemu. I životu. I njemu =)
Al da se vratim dva-tri tjedna nazad. Očureč jedan post*.onda pak nema stvari (rijetke osobe) koje me uvjere da sam posebna (ko i svi), da sam vrijedna zadovoljstva i pohvale (ko i svi) i da mogu biti sretna (KO I SVI!!!) :) pa se zato jos uvijek čudim sama sebi,i neželim ostati takva osoba do kraja vijeka. I mojih (naših) 20*100 života. Zato šta sam još uvijek (odnosi se na zadnje dvije godine otkad se promatram i ucim ko osobu) ovisna o količini sreće i (ne)sreće. Uvijek to gledam kao da sam sad milijun dana sretna i da se to jednostavno mora izjednacit,a jedini nacin je sa milijun dana tuge. Al nije to biti tak. Taj milijun uz tugu se odnosi na neke sekunde,ne dane. I onda to stvarno ispadne malo malo dana. Ali ipak ih ima,i iritiraju me.
Al znam da ih mora biti,i sto se prije pomirim stim da necu 52/356 biti hepi bit ce mi bolje. Znam da hoce,i mora. A to me ucis ti i ti i tiii svaki dan :))
I sad mi vec i je bolje. Mislim dobro. ovaj HIPERAKTIVAN dan je jednostavno neizbježan nakon niza dogadaja iz bliske nam prošlosti,i sad je on kao jedno veliko BELJ svim glupim mislima i rijecima od dva-tri tjedna nazad. Očureč jedan post*. I taaak ga volim. I taak je preposeban. I tako je najbolje sklepan u ovaj tjedan i u ovaj napor u vezi svega i svacega. Al. I ovaj put me zivot nenadano iznenadio i cak pohvalio sav moj trud (ak se ne obazirem na ovo u mom brlogu) i zato se ne obazirem na ovo u mom brlogu. Hvala ti živote ! i hvala mnogim drugim stvarima (češće osobama) koje ga čine šareno zabavnim u svakom trenutku bez bola koji lupa na sva vrata i prozore. Hvala savršenom (nije previše!) nizu (ne)sretnih događaja koji su me doveli do ovih osjećaja i sjećanja bez kojih nebi imalo smisla truditi se za sve šta probavam u zadnje vrijeme. Hvala i ovom proljeću koje me probudilo iz odvratnog zimskog emo-sna i pokazalo mi u koje zvezde treba da se ugledam (<3b),a onda i ljetu koje mi je udahnulo hrabrosti napraviti neke stvari koje sam odavno pričalla i tek sada ostvarila,a onda i jeseni koja je obojala moj pogled od sive do kraja duginih boja samo svojim postojanjem. I samo zbog mene.
I na kraju hvala tebi što pogledom bez riječi razbiješ monotoniju svakog jutra i uspavaš me u snove koji traju i traju. Ali budim se sretna,jer..znas ono? Stvarnost je bolja od snova . (duga)
|